Informacija

Portal e-metallicus.com koristi kolačiće za kvalitetniji prikaz i korisničko iskustvo. Korištenjem portala prihvaćate upotrebu kolačića. Saznajte više.

Prihvaćam!

Nova globalna kriza tržišta aluminija

15 Veljača 2016
Autor :  

Banka Goldman Sachs predviđa daljnji pad cijene aluminija, predstoji li tržištu aluminija nova globalna kriza?

"Očekujemo da će se od sredine 2016. i kroz 2017. godinu tržište nafte stabilizirati, dok će tržište metala i dalje slabjeti, što se posebno odnosi na aluminij i bakar" – izjavili su iz Goldman Sachsa. Prema njima, prosječna cijena aluminija za 2016. godinu iznosit će 1.414 $/t, dok će u 2017. godini potonuti na 1.350 $/t. U petak 12. veljače, na Londonskoj burzi metala službeno cijena aluminija iznosila je 1.499 $/t.

 

Još jedna apokaliptična prognoza iz Goldman Sachsa?

Situacija na tržištu aluminija sasvim sigurno nije idealna. Otrovna kombinacija nepovoljnih uvjeta i dalje stišće cijenu aluminija, gdje je prije svega naglašena prevelika proizvodnja, te slab rast potražnje za ovim metalom. Andrew Home, ugledni kolumnist osvrnuo se za Reuters na još jednu apokaliptičnu prognozu iz Goldman Sachsa, te podsjetio kako je tržište aluminija jednom već iskusilo sličnu krizu.

 

Kriza tržišta aluminija 1993. godine

Tržište aluminija bilo je pod velikim pritiskom i prije 23 godine. Cijena aluminija na Londonskoj burzi metala kretala se oko 1.000 američkih dolara po toni, što je tada bila namanja cijena ikad zabilježena u povijesti trgovanja tim metalom. U to je vrijeme na službenim skladištima bilo toliko aluminija da se isti ostavljao na otvorenom, jer ga jednostavno više nisu imali kamo staviti. Svjetsko tržište aluminija nije slomila kineska proizvodnja, već ruska.

Rusija je uspjela u samo tri godine upeterostručiti svoj izvoz aluminija. 1990. godine on je iznosio 274.000 tona, da bi već 1993. godine premašio 1.500.000 tona prema službenim podacima Svjetske banke. Christoper Gilbert koji je zabilježio te podatke pritom je nadodao kako je stvarni izvoz vjerojatno bio mnogo veći od službeno evidentiranih podataka.

Razlog tom naglom porastu ruskog izvoza bio je raspad Sovjetskog saveza i moćne vojne industrije koja je trošila većinu proizvednenog aluminija. Zapadni su proizvođači tada zatražili uvođenje anti-damping mjera na uvoz ruskog aluminija.

 

Memorandum o uzajamnom razumijevanju

Zapadno rješenje problema bilo je vrlo jednostavno. Rusija mora smanjiti svoju proizvodnju na razumne kapacitete kako bi tržište moglo normalno funkcionirati. Sasvim razumljivo, Rusija je taj zahtjev gledala s potpuno drugačijeg gledišta. Zašto bi ruski proizvođači aluminija jednostrano smanjili proizvodnju, kako bi drugi zadržali svoje profite i udio na tržištu? Stoga je Rusija dala protuprijedlog, smanjit će proizvodnju aluminija, ali će svi proizvođači jednako tako stegnuti remen kako bi svi zajedno pridonijeli oporavku tržišta.

Rješenje je postignuto siječnju 1994. godine, kada je u Bruxellesu potpisan Memorandum od uzajamnom razumijevanju. Memorandum su potpisali predstavnici Ruske Federacije, Europske komisije, SAD-a, Kanade, Norveške i Australije. Njime je dogovoreno da će Rusija smanjiti svoju proizvodnju za 500.000 tona aluminija na godišnjoj razini, a zauzvrat će svi ostali supotpisnici učiniti sve u njihovim mogućnostima da i sami pridonesu smanjenju globalne proizvodnje aluminija.

U slijedećih šest mjeseci Zapad je smanjio proizvodnju za 1,5 milijuna tona aluminija na godišnjoj razini, što je dovelo do pada zaliha na skladištima, te podizanja cijene aluminija na 1.995 američkih dolara po toni.

 

Suvremena kriza na tržištu aluminija

Dva desetljeća kasnije aluminij se suočava s novom krizom. Službene cijene sve su bliže razinama iz vremena globalne financijske krize, a zalihe se svakodnevno povećavaju. U odnosu na 1993. godinu razlika je u tome što se zalihe aluminija ne gomilaju na službenim skladištima, već se nastoje sakriti, kako bi time eventualno utjecali na stabilizaciju cijene.

Proizvođači aluminija su u velikim problemima diljem svijeta. Mnogi su zatvorili dio ili čitava postrojenja. Neka su poduzeća otišla u stečaj, a nekima to tek predstoji. Iz Macquire banke ovakvu situaciju vide neodrživom, jer tržište nemože izdržati daljnje podizanje zaliha na ovoj razini.

Jednostrano rješenje ovog globalnog problema više nije opcija. Zajedničko dogovor svih uključenih nameće se kao jedina mogućnost. To je u današnjem svijetu možda i teže izvesti nego prije dvadeset godina, ali bez mjera koje će se donijeti na globalnoj razini, tržište aluminija ne čeka svijetla budućnost.

Mnogi će reći da se države ne smiju uključiti u slobodno tržišno natjecanje... S druge strane, države su već dobro uključene u spašavanje industrije aluminija. Peking nastoji postići dogovor s proizvođačima koji imaju najveći dug, gdje zauzvrat za financijsku pomoć i skladištenje materijala, traži rezanje proizvodnje. U SAD-u, aluminijsku talionicu Massena West s financijskom pomoći spasila je država New York. Takvi diskretni potezi državne pomoći mogu se pronaći i u Europi kao i drugim dijelovima svijeta.

 

Izvor: Andrew Home, Reuters

Molim prijavite se ako želite komentarati
Top